" Kod grgura u 9, za prepoznavanje nosit ću žutu ružu"....

... Bilo je 8i45 kada sam došao, ne volim kasniti, a meni uvijek kasne. Sjeo sam na hladnu kamenu klupu (preseravao bi se kada bi rekao da je bila mramorna) i otovrio 75 stranu "pošte", uvijek sam vrijeme kratio knjigom, što je ovdašnjoj populaciji u najmanju ruku čudno. Nisam bi nervozan, što od pelina, što od velike  "bolimekuracpaštabude" inekcije u nadanje... Slijepe dejtove nisam volio, većinom bih dobio šminkom prekrivenu spodobu (nisu niti one bile sretnije ruke), večeras je trebalo biti drugačije, valjda... Imao sam rukavice bez prstiju i plastičan šal, znojio sam se, iako to rijetko činim. Onda sam je ugledao,  dok se primicala,  osjetio sam seizmološku aktivnost, bila je hjuđ, definitivno je živjela u skladu sa onom "ne grzi ruku koja te hrani", Bukowski bi rekao, "bila je u najmanju ruku glavata" ... Okrenuo sam se i potrčao, za koju sekundu me je izgubila iz vidogruga, brzo trčim, fotofiniširao sam nakon minute, za nagradu rukovao se sa drugom pelinom....