... Ante 16, nije mogao skinuti pogled sa nabujalih sisa profesorice biologije, a bogami nije mogao niti izvući ruku iz gačica koju je maločas, sinkonizirano sa svojim drugovima iz predzadnje klupe gurnuo unutra. Jednostavno bilo je nešto erotično u tome kako je otrgnutom antenom Wartburga lupala po ploči, točnije lažnim nožicama amebe. Često su on i njegovi drugari drkali na svoju profesoricu biologije, što kući pred zahodskom školjkom, što sada pod klupom...
...Profesorica  Nives 32, osim što je očigledno bila lijepa i voljela biologiju, živjela ja sama ako neželimo računati njenog na jednooko slijepog mačka i zlatne ribice koja je zbog nedostatka svjetla u njenom stanu, čudnovato pobjelila. Skupljala je stare mlince za kavu, šečere iz kafana, te imala opsesiju preskakati sjene drugih ljudi, ipak ništa od tog nije važno za ovu priču...
... Fantaziju Ante 16, prekinulo je školsko zvono, zadnje toga dana. Hitro je i neprimjetno izvadio ruku iz gaća i onako slučajno pogladio po kosi Anamariju 15, lokalnu štrebericu.
Nakon škole društvo je Antu 16, odvelo u birtiju "tri jelena", gdje već pola sata "roštilja" za stolnim nogometom. Razbijena čaša za leđima ubrzala je njegov put kući, sa starim "HVIDRA-šima" nikad neznaš kako će završiti stoga je bolje njihovu prepirku punata, kupa i špadi preskočiti.
Sada je već šetuckao mokrom cestom, usput nabijajuči šiške i divlje kestenje koje  se našlo putem.
Razmišljao je o sisama profesorice Nives, koji put bi se pokušao prisjetiti nećeg drugog na njoj, ali sve je bilo u nekavoj maglici koju stvarao je efekt njenih sisa...
Odjednom niti krv, niti dužan bio je pokošen prednjom limarijom bijelog automobila, bol je bila trenutna, sada krvav iz žablje perspektive samo je vidio bijelog Warburga kako se udaljava, činilo se da nije imao antenu...


Toliko od mene, iden doma, Sretan van Božić... vidimo se za tjedan,dva...