Danas sam napokon navukao svoju majicu sa likom i slovom Marka Perkovića Thompsona, i odlučio se za šetnju po gradu. Ako mi već život nije donio ničeg dobrog, možda će moj drugar thompson biti široke ruke...
Ulazim u bus, naravno pun do zadnjeg mjesta, što znači ponovo znoj i suze čekajući na nogama, no tad thompson namiguje, i neka prastara bakiaca, nemoćna i na štakama ustaje i nudi mi mjesto, i još mrmlja nešto tipa "sve za našag ratnog junaka", naravno nije uljudno ne prihvatiti dar pa naravno sjedam...
Prolazim tržnicom ljudi se okreću zamnom, pozdravljaju i skidaju kape, baš se ugodno osjećam; tad me zaustavlja neki starac i daje mi bocu maslinovog ulja i bocu rakije, ponovo čujem neko mrmaljanje tipa "sve za našeg ratnog junaka"...
Nastavljam dalje do kafića, sjedam i uzimam novine, no iznova sam prekinut jer konobar dolazi sa tacnom puno pića, svog poslanog u naše ime (mene i mog drugara), ljudi ustaju podižu čaše, i grme "sve za našeg ratnog junaka", ispijam piće, opet neljubazno je odbiti.
Dolazim u bolinicu točno u podne, red dugačak kojih stotinu metara, stajem posljednji, ispred mene trudnice, starci, djeca i nemoćni... čekam (ne više od minute), a onda na razglas se čuje "neka mladi gospodin, sa likom i djelom uđe", naravno već pogađate nepristojno je odbitim ulazim i riješavam stvar...
Na kraju ostaje mi još ispovijed jer svaki pravi Hrvat treba da bude čist... ulazim u ispovjedaonicu, i progovaram, no iznova sam prekinut, pop kaže: "naš ratni junak je bezgrešan", ja odgovaran sa faljen isus, a on meni "sve za našeg ratnog heroja"...
Odlazim kući zadovoljan, tih pred san stajem pred ogledalo i gledam svoju majicu "lik i djelo"...
Prsim se i vičem "sve za našeg ratnog profitera"....

Jebo vas Thompson da vas jebo....